Poslije mjesec dana kome, budi se Mujo i vidi Fatu svu uplakanu kako sjedi pored kreveta.
– Fato, dođi bliže da ti nešto kažem.
Fata, sva sretna:
– Što je, Mujo dragi?
– Sjećaš li se kad sam ono izgubio pos'o i svi mi se smijali, a jedina si ti bila uz mene?
– Sjećam se,kako se neću sjećati!
– A sjećaš li se kad sam krenuo u privatni biznis i prop'o, ti si opet bila uz mene?
– Sjećam se.
– A sjećaš li se kad sam im'o sudar i ti 10 dana nisi išla kući iz bolnice, nego si sve bila uz mene?
– Sjećam se!
– A sjećaš li se kad su me ono ranili i tada si bila uz mene?
– Sjećam se.
– I sad si opet, poslije ove nesreće, bila uz mene?
– Naravno.
– I znaš Fato šta sam ja skont'o?
– Što, Mujo moj?
– Fato, ti si, Boga mi meni baksuz!